Moto AirBag prsluk

Stara poslovica kaže: “Čuvaj se, i Bog će te čuvati!” Moglo bi se to tumačiti na puno različitih načina i u puno različitih situacija, ali ona koja je interesantna na ovoj stranici, vezana je uz moto svijet, odnosno korištenje zaštitne motorističke opreme.
Osim kroz reklamu, oprema sama po sebi, do prije nekoliko godina, gotovo da i nije bila zastupljena u moto magazinima. Kada bi se pojavio neki novi motor, svi bi pisali o tome, dok je zaštitna oprema uvijek bila u drugom planu. Eventualna predstavljanja ili testovi, bili su prava rijetkost. Generalno, znalo se da tvrtke kao «Shoei», «Arai», «Dainese»… prednjače u razvoju i proizvodnji, pa oni kojima su to financijske mogućnosti dozvoljavale, nisu morali razbijati glavu razmišljajući gdje će ju nabaviti. S vremenom se situacija promijenila. Puno više pažnje se počelo posvećivati sigurnosti, te su se pojavile i druge tvrtke, koje su u svojim programima nudile sve bolju i kvalitetniju opremu, koju je tržite poučeno vrlo teškim posljedicama čestih prometnih nezgoda prihvatilo.




Prsluk nimalo ne smeta tokom vožnje. Na leđima se ne stvara popularni "balon" ćega smo se najviše bojali.




Prikopčat se na airbag jaknu nije nikakav problem. Jedan dio je fiksno spojen sa motorom i sa jednostavnom kopčom se kači za jaknu.


Spremnik sa komprimiranim zrakom je dobro spremljen u jaknu i ne smeta niti estetski niti funkcionalno.

U današnje vrijeme postalo je gotovo nemoguće pronaći jaknu bez anatomski oblikovanih protektora. Koža za proizvodnju kombinezona, čizama i rukavica prolazi sve kompliciranije tehnološke procese obrade, da bi bila mekana i ugodna za nositi, a opet čvrsta i otporna na udarce i trenje, do kojih dolazi prilikom pada.


Kacige su pak priča za sebe, jer upravo je na njima i najvidljiviji napredak, da ne kažemo da su u zadnjih nekoliko godina doživjele pravu malu revoluciju.
Nažalost, usprkos tome, nitko vam ne može garantirati potpunu sigurnost, čak ni ako upotrebljavate svu zaštitnu opremu, ali cilj je minimalizirati posljedice eventualne nezgode. Detaljnije proučavanje statističkih podataka ozljeda nastalih u moto nezgodama, uvelike je usmjeravalo industriju zaštitne opreme. Međutim, postoje točke koje je uvijek bilo teško zaštititi zbog svoje specifičnosti, kao npr. vrat i kralježnica. Prije pet, šet godina pojavio se na tržištu protector za leđa, popularna “kornjača”, koja je bila prvi pravi uspjeli pokušaj, za razliku od onih smiješnih spužvenih umetaka, koji se nažalost i danas mogu naći u većini motorističkih jakni, a koji realno ne služe ničemu osim da se u reklamnom materijalu ističe velikim slovima da imaju “spine protector”, po ne znam kojim ECE normama. No dobro, ni prvi ni zadnji mamac za naivne.


S obzirom da sam jedan od onih kojima je sigurnost na prvom mjestu, među prvima sam kupio “kornjaču” i na moju nesreću, vrlo brzo je isprobao. Ukratko, radilo se o klasičnom srazu motocikla i automobila, u kojem je onaj drugi oduzeo prednost onom prvom. Ja sam bio onaj prvi. Bila je sparna proljetna noć, pa sam od opreme imao samo kacigu i “kornjaču” O jačini udarca svjedoče brojne ozlijede, poput višestrukih prijeloma noge, ruke, rebara, jagodične kosti…zapravo jedini dio tijela bez ozlijede, bio je onaj zaštićen leđnim protektorom, na kojem su ostali brojni tragovi “borbe”, ali je u potpunosti izvršio svoj zadatak. “Kornjača” se pokazala odličnom, međutim i ona ima jedan mali nedostatak. Ako bolje pogledate, ona nikada ne pokriva kompletnu kralježnicu, odnosno bez obzira na njenu veličinu, vrat i prvih nekoliko kralježaka ipak ostaje nezaštićeno. Bilo je tu raznih pokušaja da ih se nekako “zatvori”, ali nikada nisu bili postignuti zadovoljavajući rezultati. I onda, prije par godina, pojavljuje se nešto novo-moto airbag. Na sajmu u Milanu, gdje ga je «Dainese» predstavio, bio je veliki “boom”, iako se, navodno, prilikom prezentacije pred prepunom halom novinara i ostalih znatiželjnika nije otvorio, pa je maneken Valentino Rossi imao razloga za promijenu boje lica u crveno.


Priča se da je na slijedećim prezentacijama bilo sve u redu, ali taj famozni airbag nikad nije ugledao svjetlo dana u trgovinama. Odnosno, možda i je, ali ne zadugo, jer ga čak ni danas nije moguće naći u prodaji. Kako mi se nije dalo čekati daljni razvoj situacije, a već sam ga odlučio kupiti, dao sam se malo u potragu. Kako drugačije nego na netu, kada sam on-line ionako nekoliko sati dnevno. Među mnogobrojnim dobivenim, uglavnom nebitnim informacijama, našla se i jedna zanimljiva: japanska tvrtka “Hit-Air”, koja ih proizvodi već nekoliko godina i koja je za to višestruko nagrađivana na raznim prezentacijama i sajmovima u svijetu. Odmah sam ih kontaktirao, čisto da vidim ima li netko na našem kontinentu s kim surađuju. Dan kasnije dolazi mail, gdje mi japanac javlja da, ne biste vjerovali, postoji zastupnik za Hrvatsku! Da skratim, radi se o poduzeću «Magnetix», s kojim sam odmah kontaktirao i… dva sata kasnije se vozio doma s novim airbag prslukom u gepeku. Morao je biti prsluk, jer ga nosim preko jakne i kombinezona, iako i same jakne super izgledaju, pa se uopće niti ne kuži da imaju u sebi airbag. Ako se sjećate vrlo atraktivne prezentacije na «Happeningu» u svibnju I kolovozu, kao i one u Španskom na Super Moto prvenstvu, onda znate o čemu se radi. Sistem rada je zapravo vrlo jednostavan: na desnoj strani grudi postoji ampula napunjena plinom, iz koje na sajli izlazi osigurač koji se fiksira na motor. Prilikom “iskrcavanja” osigurač puca, plin puni zračne jastuke i na taj način štiti vozača. Zvuči vrlo jednostavno, što u teoriji i je, ali ključna stvar je brzina punjenja jastuka plinom.


Mislim da je upravo to razlog zašto «Dainese» ima problema. Napravili su volumenom veće jastuke od Hit Air-a, ali brzina punjenja nije zadovoljavajuća.
Ono što apsolutno svi prvo pitaju je bilo: «Što ako zaboravim na airbag i siđem s motora, pa da se na parkingu napušem kao Michelinko?» Potrebna je sila od cca 30kg da bi se ampula aktivirala, a to je ipak nešto što bi se trebalo osjetiti prilikom povlačenja. A ako ne, onda natrag kod njih na promjenu ampule plina. Rješenje fiksnog dijela na motor je vrlo dobro izvedeno. Postoji dio koji se učvrsti na motor a prikopča na jaknu sistemom sličnim kao onaj za vezanje sigurnosnog pojasa u autu. U slučaju aktiviranja, puni se jastuk oko vrata, dva uzduž kralježnice, dva s prednje strane preko rebara, te jedan dodatni jastuk za trticu.








Demonstracija moto airbag jakne na grobničkoj stazi. Prsluk se napuhnuo odmah nakon udara, tako da je kaskader prošao bez težih posljedica. :biker:


Iskreno, najviše me zanimalo kako će se ponašati u vožnji, s obzirom da se nosi preko jakne. Kada sam probavao veličinu preko košulje, odgovarajuća veličina bila je XL, ali sam morao uzeti XXL, da stane i grba na kombinezonu. Prvo sam ga isprobao preko kožne jakne na autoputu pri većim brzinama, a onda i pri normalnoj vožnji po lokalnim cestama. Znate i sami koliko može biti neugodno kada se roba počne napuhavati od vjetra i zanositi po cesti. Srećom, toga ovdje nije bilo, te je svih 300 km prošlo u redu. Slijedeća proba bila je na Grobniku. Iako ljudi imaju običaj kad je hladno još nešto obući preko kombinezona, bio sam vrlo skeptičan prema toj ideji – dok nisam krenuo. Bez primjedbe. Stoji čvrsto uz tijelo i tek ga se sjetite kad silazite s motora, onda vas potegne jer ga zaboravite otkopčati. Sve u svemu, vrlo sam zadovoljan viđenim i isprobanim. Ono što bih eventualno savjetovao potencijalnim kupcima je da uzmu jaknu, jer problem kod prsluka je nepraktičnost, odnosno, teško se natjerati da ga nosite preko jakne, pogotovo kad je vanjska temperatura visoka. Toga kod jakne ne bi smjelo biti, jer nekakvu jaknu svi uvijek nosimo, a da ju prikopčate treba dvije sekunde.
Airbag za motore, kao ideja je usprkos modelima u slobodnoj prodaji još uvijek na početku, ali mislim da će u tom smjeru ići daljni razvoj zaštitne opreme za neke generacije motorista koje tek dolaze. Slično kao i kod auta, vjerojatno i tu postoje neke negativnosti, ali je još prerano o njima govoriti. Osobno ga nosim, iako se nadam da mi nikad neće zatrebati. Međutim, ako već dođe do frke, bilo bi mi draže da je tu…